VIVA GLORIO - Viva Glorio › (DOP Records/Domena Dea - 2007) › DOP Produkcija

VIVA GLORIO - Viva Glorio

(DOP Records/Domena Dea - 2007)

Trobecove krušne peći su reinkarnirane. Dakle, jugoslavenska verzija Gang Of Four ili Četveročlane bande inspirirane kineskom Kulturnom revolucijom isporučile su album pod novim imenom, ali album je virtualan i može se pazariti samo putem interneta za smiješnu cijenu u zemlji bez iTunes. To je Radioheadovski potez za koji ćemo vidjeti kakve će rezultate polučiti. Iako u zemlji gdje se puno troši na prehranu i alkohol ne ostaje mnogo da se troši na audio/video zabavu. 

 Trobecove krušne peći dobile su ime po nekom masovnom ubojici koje je svoje ženke, mjesto da ih vodi u kino i krevet, vodio na prisilni snošaj i kremiranje. Ime mu je bilo Metod. 

Viva Glorio dobili su ime po licu koje istoimeni bend stavlja na pozornicu za vrijeme nastupa da sakriva neki hardver koji radi skreč, a nije gramofon i dvokanalni mikser ili barem Serato i prijenosno računalo.

Nastupi uživo, prema internetskim pisanjima kolega, su prava noise-rock bomba na tragu The Jesus Lizzard dok je album u svojih petnaest pjesama i pedeset i sedam minuta bučan i monoton sa, ponekad, banalnim stihovima (bježite hostese/došla mi je mama/ sve što meni treba/ona zna sama na stvari Mama) koji bi odlično funkcionirali na engleskom jeziku pa bi Viva Glorio pomalo vukao i na Sonic Youth sa muškim basistom i manjom količinom kula.

Glorio pleše i razmišlja od minutu i jednu sekundu počinje distorzirano slično kao i Radio Frendly Unit Shifter od Nirvane, ali to je to. Onda slijedi pjesma o nastambama u društvu pa se spominju javne i televizijske kuće koje se izjednačuju u ulozi kojom doprinose postmodernističkom društvu u Hrvata. A opet možda je riječ o asocijacijama koje izaziva riječ „kuća“ i nakon par krugova brainstormanja nastane pjesma. Dakle, nešto slično ako omiljena igra svih studenata nakon tri džointa i iscrpljivanja svih tema o Teorijama zavjere i ostalim problemima u Velikoj Shemi Stvari™. Sve što treba je nešto rizli, penkalo i bujna mašta. Ovime SoundGuardian ne implicira da Viva Glorio rabe lake droge već da su maštoviti momci u svojim četrdesetima sa stalnim poslom i primanjima pa si mogu dozvoliti album iz srca koji će producirati lik iz navedenih Gang Of Four i sve to puknuti na net te zaobići tiskanje fizičkih medija i daljnje gubitke te svirati te famozne koncerte iz tog istog gušta. Tako se to radi.

Ima i jedna pjesma u kojoj se spominju i svećenici i djevojčice i ročnici i časnici te jedan vuk.

Ta je i jedina koja na slušanje – dva privlači malo veću pažnju. Ipak, bolji su, recimo, od Cote G4 ili Adastre, a to ipak nije mala stvar.

recenzija:
Antonio Hadrović, Soundguardian.com